Uvođenje eura neće dati značajniji poticaj porastu cijena u RH

Objavljeno: 8.3.2019.
Zamjenica guvernera Hrvatske narodne banke Sandra Švaljek u razgovoru za Glas Slavonije komentira stavove hrvatskih građana prema uvođenju eura kao službene valute, govori o učincima koji se mogu očekivati od toga, rastu gotovinskih nenamjenskih kredita i drugim aktualnim temama.

Kako tumačite Eurobarometrovo istraživanje objavljeno u prosincu prošle godine koje pokazuje daje 56 posto anketiranih osoba u Hrvatskoj protiv uvođenja eura, dok uvođenje europske valute podržava 40 posto ispitanika? Nije li to apsurdno, s obzirom na to da su građani Hrvatske zapravo odavno prihvatili euro, štede u eurima, izražavaju cijene nekretnina ili automobila u eurima...?

Ova pogrešna interpretacija Eurobarometrova istraživanja ponavlja se u javnosti, a očigledno je daje njezina svrha naoko nespornom brojkom potkrijepiti tezu o otporu građana prema uvođenju eura. No radi se o iskrivljavanju činjenica jer pitanje u istraživanju nije glasilo "Jeste li za ili protiv uvođenja eura?", već "Podržavate li europsku ekonomsku i monetarnu uniju s eurom kao jedinstvenom valutom?" Građani Hrvatske, što je posve jasno, imaju manje informacija o ekonomskoj i monetarnoj uniji nego o euru, a to može izazvati skepsu. Ta institucija nema veliko značenje za njihov život, a moguće je da im je i sam naziv europska ekonomska i monetarna unija sadržajno prilično maglovit. Za usporedbu, građani drugih zemalja Unije koje također nisu uvele euro - Poljske, Bugarske, Češke - iskazuju sličnu razinu potpore ekonomskoj i monetarnoj uniji i značajno nižu od građana zemalja koje su njezine članice, pa možemo zaključiti da nepoznavanje institucije bitno utječe na percepciju o njoj. Javno su dostupne ankete koje izravno postavljaju pitanje građanima o tome treba li Hrvatska uvesti euro. Te ankete redom govore o natpolovičnoj potpori građana uvođenju eura. Posljednja, čiji su rezultati poznati od prije nekoliko dana, pokazuje da se ta podrška čak i povećala u odnosu prema istraživanju provedenom prije pola godine.

Možete li još jednom, bez obzira na to stoje o tome mnogo puta bilo govora u javnosti, pojasniti koji se pozitivni učinci mogu očekivati nakon uvođenja eura i koji su mogući negativni?

Više od pola hrvatskog izvoza usmjereno je na tržišta zemalja europodručja, iz tih zemalja u Hrvatsku stiže više od šezdeset posto inozemnih turista, štedimo u eurima, vrijednost naših nekretnina i trajnih dobara izražavamo u eurima, uzimamo kredite vezane uz euro. Zbog toga je s gotovo svim našim novčanim transakcijama povezan rizik promjene odnosa kune i eura, te eventualnih gubitaka zbog nepovoljne promjene tog odnosa. Taj će rizik uvođenjem eura nestati. Osim toga, nestat će trošak zamjene eura u kune i obrnuto. Dodatno će ojačati i stabilnost financijskog i bankarskog sustava jer će nestati rizik izbijanja valutne krize. Stoga, kao i zbog stabilizacijskih mehanizama monetarne unije, članice europodručja općenito se percipiraju kao manje rizične. To znači da će se smanjiti premija rizika i da ćemo se zaduživati uz povoljnije uvjete. To su najvažniji izravni pozitivni učinci uvođenja eura, a oni će sigurno potaknuti indirektne učinke, poput intenziviranja međunarodne razmjene i porasta inozemnih ulaganja. Svi su pozitivni učinci trajni, a većina negativnih učinaka jednokratnog je karaktera i odnosi se na troškove koji će nastupiti u godini uvođenja. Prilikom uvođenja eura suočit ćemo se s jednokratnim troškom zamjene gotovog novca, te s rizikom da situaciju konverzije prodavači iskoriste za neopravdano povećanje cijena. Taj rizik moguće je svesti na minimum dobro pripremljenom i sinkroniziranom kampanjom Vlade, Hrvatske narodne banke, udruga za zaštitu potrošača i drugih sudionika tog procesa. Ekonomisti kao nedostatak prelaska na euro ističu gubitak mogućnosti samostalnog vođenja monetarne i tečajne politike. Treba, međutim, naglasiti da je ta mogućnost sada ionako ograničena činjenicom da je Hrvatska mala, otvorena i visoko eurizirana ekonomija. Primjerice, osjetnije slabljenje tečaja kune u odnosu prema euru dovodi u vrlo nepovoljan položaj naše građane zadužene u eurima, dok jačanje smanjuje konkurentnost hrvatskih izvoznika, pa je prostor svrhovitoga djelovanja tečajne politike izrazito sužen. Često se kao nedostatak navodi i kako se može zamisliti situacija u kojoj zajednička monetarna politika Europske središnje banke neće odgovarati potrebama hrvatskog gospodarstva. To se čini, međutim, malo vjerojatnim ne samo zbog toga što će Hrvatska ravnopravno sudjelovati u oblikovanju zajedničke monetarne politike nego i zbog toga što su poslovni ciklusi u Hrvatskoj usklađeni s poslovnim ciklusima europodručja.

Kako komentirate kritičare uvođenja eura koji kažu da će Hrvatska s uvođenjem zajedničke europske valute dobiti europske cijene i hrvatske plaće?

Iako privlačno jednostavan, ovaj je komentar potpuno neutemeljen. Ne postoje, naime, europske cijene jer članice Europske unije imaju različite razine cijena, pri čemu te razine u pravilu odražavaju kupovnu moć u tim zemljama, a koja je u najvećoj mjeri određena stupnjem gospodarskog razvoja svake pojedine zemlje. S obzirom na to da zemlje europodručja nisu gospodarski jednako razvijene, ni njihove razine cijena nisu iste, pa primjerice Irska ima u prosjeku dvostruko veće cijene od Litve. Obje te zemlje koriste euro kao službenu valutu, no to očito nije dovelo do ujednačavanja njihovih razina cijena. Hrvatska kao nečlanica europodručja ima višu razinu cijena od Litve koja je članica europodručja ili približno jednaku razini cijena kao Slovačka. Razina cijena u Hrvatskoj danas iznosi oko 67 posto prosječne razine cijena u Europskoj uniji, dok njezin bruto domaći proizvod prema paritetu kupovne moći iznosi 62 posto prosjeka EU-a. Budući da je razina cijena već sada u Hrvatskoj viša od primjerene s obzirom na razvijenost zemlje, može se očekivati da uvođenje eura neće dati značajniji poticaj porastu cijena.

Što predviđa naša eurostrategija, koji su sljedeći koraci u hrvatskom približavanju eurozoni?

U idućem tromjesečju pripremat će se pismo kojim će Hrvatska europskim institucijama i državama članicama europodručja izraziti namjeru ulaska u europski tečajni mehanizam ERM II, te će se obvezati na provedbu određenih reformi u idućih otprilike godinu dana. Za razliku od zemalja koje su već ušle u europodručje, Hrvatska će istodobno s ulaskom u ERM II morati postati članica bankarske unije, prolazeći kroz tzv. proces bliske suradnje. U tom procesu Hrvatska treba osigurati preduvjete da Europska središnja banka ocijeni kvalitetu aktive i otpornost bankarskog sustava na šokove te preuzme dio nadležnosti za superviziju hrvatskih banaka.

Kada bismo realno mogli ući u tečajni mehanizam ERM II?

Uvjereni smo da bismo pred ljeto iduće godine mogli biti ozbiljan kandidat za ulazak u ERM II. Sam ulazak u ERM II ovisit će o ocjeni europskih institucija, Europske komisije i Europske središnje banke, kao i zemalja članica europodručja, o tome je li Hrvatska uspješno provela politike i mjere koje će samostalno istaknuti u pismu namjere za ulazak u ERM II. Osim toga, određenu ulogu u toj ocjeni odigrat će i spremnost sadašnjih članica europodručja da prihvate nove članice. U tom smislu, nije sve na nama. U tečajnom mehanizmu moramo provesti najmanje dvije godine te tijekom toga razdoblja zadovoljiti mastriške kriterije, odnosno numerički zadane uvjete cjenovne stabilnosti, stabilnosti tečaja, visine kamatnih stopa i održivosti javnih financija. Te uvjete Hrvatska već danas ostvaruje pa se može očekivati da će ih ostvariti i tijekom sudjelovanja u tečajnom mehanizmu.

Može li se tečaj eura za trajanja tečajnog mehanizma mijenjati i koliko?

Maksimalno dopušteno odstupanje tečaja od utvrđenog središnjeg pariteta za trajanja tečajnog mehanizma iznosi 15 posto, no zemlja koja pristupa tečajnom mehanizmu može odrediti i uže granice fluktuacije.

Prema kojem će se tečaju mijenjati kuna za euro kada dođe taj trenutak? Kakve efekte izaziva skuplji, a kakve jeftiniji euro za izvoznike i kreditno opterećene građane i poduzeća?

Tečaj konverzije bit će poznat tek okončanjem sudjelovanja u tečajnom mehanizmu. Iz iskustva zemalja koje su uvele euro znamo da bi tečaj konverzije mogao odgovarati središnjem paritetu tečaja iz razdoblja u tečajnom mehanizmu, tako da je važno da taj tečaj bude utvrđen na primjerenoj razini, odnosno razini koja podupire makroekonomsku stabilnost. Tečaj ne smije biti određen prenisko jer bi to otežalo otplate kredita svim dužnicima kako građanima tako i poduzećima i državi, ni previsoko jer bi to nepovoljno utjecalo na izvoz, pa će on vrlo vjerojatno biti vrlo blizu tečaja na kakav smo naviknuli.

Pomalo je čudno što je, recimo tako, na svom vjerojatnom zalasku kuna postala zanimljiva građanima koji se više negoli ikada prije zadužuju u domaćoj valuti. HNB je u četvrtak izašao s preporukom za kreditne institucije o odobravanju nenamjenskih gotovinskih kredita. Koliko je rast tih kredita stvarno problem?

Rast kredita građanima, pa i ovih gotovinskih, pozitivan je znak jer pokazuje da su potrošači optimistični u pogledu budućih gospodarskih kretanja, njihove zaposlenosti i plaća. Ipak, stopa rasta koja je prošle godine bila dvoznamenkasta zahtijeva pojačan oprez, posebno stoga što se radi o kreditima s razmjerno visokim kamatnim stopama. Što su kamatne stope više, to je veći rizik da ih potrošači neće moći vratiti. S obzirom na to da je procedura ugovaranja takvih kredita brza i jednostavna, a zahtjevi niži nego kod stambenih kredita, iako su po dugim ročnostima i visokim iznosima ovi krediti slični stambenim kreditima, postoji bojazan da ih dio potrošača uzima gotovo impulzivno, ne promišljajući dovoljno o tome hoće li ih moći uredno otplaćivati. Zbog toga je bilo nužno poslati upozorenje bankama i građanima.

Koliki su rizici za građane koji uzimaju takve kredite, posebice u slučaju neke nove ekonomske recesije?

Usporavanje rasta ili recesija najčešće izaziva prilagodbe na tržištu rada - pad zaposlenosti i plaća. Ako dužnicima padnu plaće ili ostanu bez posla, njihova mogućnost otplate kredita postaje upitna, a visoke rate prouzročene visokim kamatnim stopama dodatno pojačavaju taj rizik. I zbog toga je važno pozvati i banke i građane da ulože dodatan oprez kod ove vrste kredita.

HNB sigurno analizira mnoge ekonomske pokazatelje. Može li Hrvatska upasti u recesiju u kakvu je upala 2008.? Koliko smo ranjivi? Je li naše gospodarstvo sada sposobnije za raniji izlazak iz moguće recesije?

Zahvaljujući rastu osobne potrošnje, oporavku ulaganja te pozitivnom neto izvozu, za Hrvatsku i dalje prognoziramo razmjerno niske, ali stabilne stope gospodarskog rasta. No uočavamo da se svjetsko, pa i europsko gospodarstvo suočava s nizom neizvjesnosti i problema, kao i da se rast u zemljama koje osobito utječu na gospodarska kretanja u Hrvatskoj, a to su Italija i Njemačka, ozbiljno usporio. Sve to povećava rizik neostvarivanja takvih projekcija. S obzirom na sadašnju gospodarsku strukturu gospodarstva i gospodarsko okruženje, smatram da se inozemni poremećaji ne bi trebali na domaće gospodarstvo odraziti onako snažno kao 2008. Makroekonomske neravnoteže su blaže nego tada, ponajprije fiskalna neravnoteža i neravnoteža u gospodarskim odnosima s inozemstvom, a gospodarstvo je međunarodno konkurentnije nego u pretkriznom razdoblju, što pokazuje porast udjela izvoza roba u BDP-u za oko sedam, i udio izvoza usluga u BDP-u za oko pet postotnih bodova u odnosu prema 2008. Neovisno o tome, mišljenja sam da ni krizno ni poslijekrizno razdoblje nije u punoj mjeri iskorišteno za stvaranje poticajnog gospodarskog okruženja i jačanje potencijala razvoja kroz afirmiranje znanja, tehnološkog napretka i ulaganje u istraživanje i razvoj. U tim područjima ozbiljan posao tek predstoji.